logo kinoloski savez

STARI DANSKI PTIČAR

Naziv rase: STARI DANSKI PTIČAR
Originalni naziv rase:GAMMEL DANSK HONSEHUND
Br. Standarda: 281
Klasifikacija FCI: GRUPA VII - PTIČARI

Upotreba: Lovački pas za ptice.
Istorijat: Poreklo rase govori o godini 1710. kada je čovek po imenu Morten Bak, koji je živeo u Glenstropu, parohiji blizu gradova Randers i Hobro, kroz osam generacija ukrštao ciganske pse sa lokalnim farmerskim psima i na tom putu ustanovio čistu rasu, šarenog, belo braon ptičara, naz- vanog „Bakhound“ ili „Old Danish Pointer“. Lokalni farmeri zvali su svoje pse „Bladhaund“ ali izgleda najverovatnije da su ovi psi nastali od plemićkih ptičara za isterivanje ptica, koji su uglavnom potomci pasa Sv. Huberta (Bladhaunda).
Takođe je moguće da ciganski psi uopšteno potiču od španskih ptičara i pasa za isterivanje ptica ali mnogo puta su starom danskom ptičar pomogli psi Sv. Huberta.
Opšti izgled: Pas srednje veličine, pravougaonog snažnog tela, sa šarmantnom jasnom razlikom između mužjaka i ženki. Mužjaci su snažni i masivni, a ženke u suštini lakše, duhovnije i tem- peramentnije.
Temperament: Za vreme napredovanja u lovu radije sporo reaguje na vezu sa lovcem, izvršava svoj zadatak ptičara bez nepotrebnog odvajanja od zemljišta. Odiše smirenošću, postojan pas, odlučan i hrabar.
Glava
Lobanja: Kratka i široka. Potiljna kvrga istaknuta i vidljiva iz svih uglova.
Lični deo
Nos:
Mesnat i dobro izražen. Dobro otvorene nozdrve. Boja nosne pečurke tamno do svetlo jetrena.
Njuška: Širok nosnik.
Usne: Gornje prekrivaju donje.
Obrazi: Ravni i duboki.
Zubi: Makazast zagriz, potpuno zubalo je potrebno.
Oči: Braonkaste boje, nisu premale. Imajući u vidu nastanak rase, značajna opuštenost donjeg kapka je dopuštena, ipak ne treba da je isuviše otvoren kao što je to slučaj kod krvoslednika.
Uši: Pre su nisko usađene, široke, sa blago zaobljenim vrhom. Dužina im je korektna ako povučena napred ka nosu ostave slobodnom nešto više od 1/3 njuške. Prednji rub ušiju lepo prileže uz obraze.
Vrat: Mišićav i gusto odlakan. Podgušnjak je rasna odlika ali ipak ne treba da je preterano izražen.
Telo
Gornja linija: Od najviše tačke grebena do sapi u blagom padu ali samo tako malo da još uvek daje utisak horizontalnih leđa. Šaranasta i sedlasta leđa smatraju se greškom.
Grudi: Duboke i široke. Kod mužjaka je posebno poželjno široko predprsje. Mišići na grudima i leđima su dobro razvijeni.
Masa: Za odraslog mužjaka 30-35 kg, a za odrasle ženke 26-31 kg.
Greške: Svako odstupanje od navedenih tačaka smatra se greškom, čije ocenjivanje mora stajati u tačnoj srazmeri sa stepenom izraženosti.
Teške greške
Sve greške na plećki, kukovima i šapama, koje predstavljaju smetnje u radu i pokretljivosti.
Ispod ili iznad veline.
Gornja liniji preduga u odnosu prema visini grebena.
Nedostaci u postavci zuba i vilica.
N.B. Mužjaci moraju imati dva normalno razvijena testisa, potpuno spuštena u skrotum.