logo kinoloski savez

ŠKOTSKI OVČAR – DUGODLAKI

Naziv rase: ŠKOTSKI OVČAR – DUGODLAKI
Originalni naziv rase:COLLIE ROUGH
Br. Standarda: 156
Klasifikacija FCI: GRUPA I - PASTIRSKI PSI I PSI TERAČI STOKE(SEM ŠVAJC. PASTIRSKIH PASA)

Zemlja porekla: V. Britanija
Kratki istorijat: Razlika između kolija duge i glatke dlake samo je u njenoj dužini. Smatra se da je rasa nastala od pasa koje su Rimljani prvobitno doneli u Škotsku, a koji su se potom parili sa domaćim rasama. Puristi bi mogli da ukažu na jedva primetne razlike koje su se pojavile usled odabira primeraka za odgoj koje su činili pojedinačni odgajivači, ali je nepobitna činjenica da obe rase nedavno nastale od istih predaka imaju osobine koje su im i dan-danas zajedničke. Koli duge dlake je nešto bolja varijanta prvobitnog radnog psa škotskih pastira, od koga je nastao nakon bar stogodišnje selekcije. Mnogi psi još uvek daju dobre rezultate u radu ako im se za to pruži prilika. Suština je da je koli i pored sve svoje lepote, radni pas.
Opšti izgled: Predstavlja psa velike lepote sa mirnim dostojanstvom. Pri tome nijedan pojedini deo nije neproporcionalan u odnosu na ukupan izgled.
Karakteristika: Građa tela je obeležje snage i aktivnosti. Nije zdepast i bez bilo kakvog traga gru- bosti. Izraz je od najvećeg značaja. Ako posmatramo relevantne oznake one su obeležene savršenom uravnoteženošću i pozitivnom zajedničkom postavkom lobanje i ličnog dela, kroz veličinu, formu, boju i položaj očiju, i korektno usađenim i pravilno nošenim ušima.
Narav: Prijateljska, bez bilo kog traga nervoze i agresivnosti.
Glava i lobanja: Osobenost glave je od velikog značaja. Ona mora biti posmatrana u odnosu na veličinu tela. Posmatrana od napred ili sa strane iskazuje se glava sa jednim dobro zatupastim, suvo izrezanim klinom, glatkih spoljašnjih linija. Lobanja je ravna i postepeno se postrano sužava u ravnu liniju od ušiju do vrha, crne nosne pečurke, bez isticanja kostiju obraza, a njuška nije ni debela ni špicasta. Iz profila gornje linije lobanje i ličnog dela su paralelne, ravne i gotovo iste dužine. One su razdvojene blagim ali ipak primetnim stopom. Srednje tačke između unutrašnjih očnih uglova (to je istovremeno centar korektno postavljenog stopa), predstavlja središnu tačku uravnotežene dužine glave. Završetak ravne, dobro zaobljene njuške je zatupast, nikada kvadratičan. Donja vilica je snažna i dobro oblikovana. Dubina lobanje od nadočnih lukova do donje ivice donje vilice nije prevelika.
Nosna pečurka u načelu crna.
Oči: One su veoma značajno obeležje i daju psu umiljat izgled. Srednje velike (ni u kom slučaju vrlo male), postavljene nešto ukoso, bademaste, tamno kestenjaste, izuzev kod blu-merla, kod kojih su oči često (jedno ili oba potpuno ili jedno ili oba delimično) plave ili plavo tačkaste. Izraz je pun inteligencije, sa živahnim i opreznim pogledom kada je pas na oprezu.
Uši: Male, usađene niti blizu niti daleko jedno od drugog, u mirovanju unazad postavljene, ipak čim se probudi pažnja nošene su ka napred i poluuspravne, pri čemu su dve trećine uha uspravne, a gornja trećina je prirodno preklopljena napred do ispod vodoravne linije preloma.
Zubalo: Zubi su dobre veličine, vilice snažne sa perfektnim, pravilnim i potpunim makazastim zubalom pri čemu sekutići gornje vilice bez razmaka prekrivaju sekutiće donje vilice. Zubi stoje vertikalno u vilici.
Vrat: Mišićav, pun snage, prikladne dužine, dobro zaobljen.
Prednje noge: Lopatice kose i dobro uglovane. Prednje noge ravne i mišićave, pri čemu laktovi nisu niti na unutra niti na napolje postavljeni. Kosti nisu prejake.
Telo: U odnosu na visinu grebena nešto je duže. Čvrsta leđa sa blagim zaobljenjem iznad slabin- skog dela. Rebra dobro zaobljena. Duboke grudi, pri tome iza plećki prilično široke.
Zadnje noge: Butina mišićava, suva i žilava. Koleni zglob dobro uglovan. Skočni zglob nisko postavljen i pun snage.
Šape: Ovalne sa dobro napunjenim tabanima. Prsti na prednjim šapama dobro, a na zadnjim nešto manje opruženi i prikupljeni jedni uz druge.
Rep: Dug, njegov koštani kraj dopire najmanje do skočnog zgloba. U mirovanju nošen opušteno i blago zavijen na vrhu. Pri uzbuđenju može biti nošen nešto višlje, ali nikad iznad leđne linije. Kretanje: To je očigledna, karakteristična osobina rase. Dobro građen pas nikad ne okreće lak- tove u polje, ipak prednje šape se pri kretanju umereno približavaju. Isprepletano, ukršteno ili kotrljajuće kretanje maksimalno je nepoželjno. Posmatrano odpozadi zadnje noge su od skočnog zgloba do zemlje paralelne, ipak ne preblizu jedna drugoj. Posmatrano sa strane kretanje je tečno. Snažne zadnje noge sa jakim potiskom. Poželjan je odgovarajuće dug iskorak, koji treba da je lak i bez napora.
Dlaka: Odgovara linijama koje ocrtavaju telo, veoma gusta. Pokrovna dlaka je ravna, tvrda na dodir. Podlaka meka kao krzno i veoma gusta, potpuno pokriva kožu. Griva i kragna bujno odlakani. Na njuški i licu, kao i vrhovima ušiju ravna i kratka. Osnova ušiju sa dugom dlakom. Prednje noge dobro odlakane. Na zadnjim nogama iznad skočnog zgloba dobro odlakane, ispod je kratka i ravna dlaka, rep odlakan veoma bogato.
Boje: Tri priznate boje: karbonizirano-bela, trobojna i blu-merl. Karbonizirano-bela: Svako šati- ranje od svetlo-zlatne do satenske-mahagoni ili šatirana karbonizirana. Svetla boja slame ili krem boja su maksimalno nepoželjne.
Trobojni: Preovlađuje crna sa bojama satena sa ponekim paležom na nogama i glavi. Nepoželjni su crveni refleksi na crnoj podlozi.
Blu-merl: Preovlađuje jasna srebrnasto-plava, sa crnim flekama ili crno-mramorastim paležom. Na sedlu su poželjne oznake boje kore za štavljenje kože ali njihovo odsustvo ipak ne treba kažnjavati. Maksimalno su nepoželjne velike crne fleke, boja škriljca ili rđasti odsjaj na pokrovnoj dlaci ili u podlaci.
Sve predviđene boje mogu imati više ili manje, za kolija tipične bele oznake. Dozvoljene su sledeće pozicije belih oznaka: cela ili delimično bela kragna, bela prsa, noge i šape, beo vrh repa. Na ličnom delu i/ili na lobanji sme biti bela lisa.
Veličina: Visina grebena – mužjaka 56-61 cm, ženka 51-56 cm.
Mane: Svako odstupanje od predviđenih tačaka treba smatrati greškom čija ocena zavisi od ste- pena izraženosti.
N.B. Mužjaci mora da imaju dva normalno razvijena testisa, potpuno spuštena u skrotum.