Zemlja porekla: Nemačka
Kratak istorijat: Nemački kostretasti ptičar je najstarija rasa nemačkih poentera grube dlake. Godine 1888., kinolog Hans fon Kadiš uspeo je da dokaže da ova rasa pripada nemačkim oštrodlakim ptičarima i da ta rasa ne pripada kratkodlakim poenterima. To znači da ova rasa nije skorije nastala, već da je samo ponovo nastala od nekoliko primeraka pronađenih u selu.
1892. godine, osnovan je Klub kostretastih ptičara, a 1976. godine promenio ime u Društvo nemačkih kostretastih ptičara. Još od samog početka, ovaj klub se interesuje samo za čistokrvno ukrštanje i odbija bilo kakvo međurasno ukrštanje bilo koje engleske rase poentera.
Opšti izgled: Više od srednje visok (mužjaci oko 60-66 cm, ženke nešto niže, snažne figure, ali niukom slučaju zdepasto građen. Pojedini delovi prednje i zadnje noge u međusobnom pravilnom odnosu kao i prema telu. Pri mirnom kretanju glava i vrat su srednje podignuti. Rep najčešće koso podignut, a za vreme kretanja više vodoravno nošen. Opšti izgled psa je ozbiljan i pomirljiv. Oči su zbog grmastih obrva naizgled preteče.
Glava: Srednje veličine (duga oko 23-25 cm), nije teška. Njuška nije kratka, više kvadratična, nije špicasta. Usne dobro zatvorene, u uglu usana prave nabor. Nosnik dug i širok, ravan, nikada ovnu- jski. Stop postepeno penjući, nije naglo „odsečen“. Gornji deo lobanje blago zaobljen, širok, pos- matrano sa strane najviša tačka uzvišenja je u sredini. Potiljna kost blago razvijena.
Uši: Srednje duge, u gornjem delu nisu široke, na donjem delu tupo zaobljene. Visoko i potpunom širinom usađene, pružaju se daleko iznad zadnjeg dela glave i po mogućnosti bez uvrtanja, ravno i prisno vise uz glavu.
Oči: Blago ovalne, srednje velike, jasne, niti buljave niti upale. Očni kapci se dobro zatvaraju. Braon boje, kod svetlije boje dlake svetlije obojene, ali ipak ne žuto kao kod ptica grabljivica. Obrve snažne i žbunaste, dlake odstojeće u luku ka napred.
Nos: Širok, dobro otvoren, sa snažno razvijenom pečurkom koja je u odnosu na boju psa tamno ili svetio braon. Dupli (rascepljen) nos je nedozvoljen.
Vrat: Srednje dug, snažan, u potiljku blago povijen, postepeno se proširuje na dole ka punim grudima bez podgušnjaka.
Grudi i grudni koš: Posmatrano od napred grudi su srednje široke, a posmatrano sa strane duboke. Rebra su dobro zasvođena, nikada ravna.
Leđa, slabine, sapi: Leđa su široka i ravna. Slabine po mogućstvu široke i kratke, ipak leđa i slabine su po mogućstvu snažno mišićavi. Sapi nisu kratke, blago padajuće.
Stomak i bokovi: Stomak dobro zatvoren naročito u bokovima. Unazad srednje prikupljen. Rep: Srednje dug, ravan, nešto malo naviše povijen. Koren repa snažan, nije nisko usađen. Postepeno se produžava i završava ne tankim vrhom. Dozvoljeno srednje skraćivanje repa, ali pre- ostali deo treba da je najmanje toliko dug kao rastojanje od korena repa do skočnog zgloba.
Prednje noge: Kose plećke, laktovi okrenuti niti unutra niti napolje, Kosti ravne i snažne. Šaplje i došaplja nisu ispupčena. Prsti dobro zaobljeni i zatvoreni, nisu rašireni. Posmatrano od napred šapa je okrugla. Jastučići veliki i jedri. Nokti dobro savijeni.
Zadnje noge: Sapi, butina i potkolenica, mišićavi. Potkolenica u srednjem uglu ka skočnom zglobu, niti prestrma, niti hrtasto koso postavljena. Došaplje nije koso, već postavljeno ravno ispod skočnog zgloba. Posmatrano od pozadi skočni zglobovi ne treba da su okrenuti ni unutra ni napolje.
Odlakanost
Uopšteno: Dlaka na telu kostretastog ptičara treba da je duga oko 4 cm, slobodno priležuća i usmerena u istom smeru od napred ka nazad, odnosno od gore ka dole, napeto oštra, čekinjasta. Neposredno preko plećki, kao i na donjoj strani tela, od guše preko srednje linije grudi i stomaka neznatno se produžava tako da ravno odstojeće duže dlake prave kraće lake rese ili perolik dlačni nabor. Na celom telu često se nalazi slabo uočljiva podlaka koja je tokom zime jača, a tokom leta slaba. To prosuđuje o opštem izgledu a ne metar.
Specifično: Na njušci dlaka pravi srednju bradu. Na nosniku je kratka i oštra, ne duga i meka ili previše padajuća. Na gornjem delu glave dlaka je ravno priležuća, kratka i oštra, na ušima nešto
duža nego što je to kod kratkodlakih pasa, oštrija nego kod njih, ali ne tako oštra kao na gornjem delu glave. Glava treba da je slobodna od svake meke, vunaste ili svilaste dlake, sa izuzetkom srednje brade i očnih pramenova. Obrve su žbunaste, snažne, dlaka je usmerena na gore i vrh svake dlake stoji u luku, koso unapred. Na prednjim stranama prednjih nogu je kratka, oštra ravna dlaka. Na zadnjim stranama dlaka je nešto duža, tako da od lakta do šaplja čini perolik dlačni nabor. Na zadnjim nogama, takođe na zadnjim stranama, dlaka čini slabi perolik nabor koji se pruža gotovo do skočnog zgloba. Između prstiju prednjih i zadnjih nogu pokazuje se kraća, mekša ne stršeća dlaka. Rep je odlakan potpuno i jako, na donjoj strani dlaka je nešto duža, bez da gradi četku ili zastavicu. Dlaka prileže uz rep, ipak tako da duža dlaka na donjoj strani ne prekida ravnu liniju. Boja i oznake: Braon i bela, prividno sivo meliran ili sa pojedinim većim sivim pločama.
Mane: Nespretan, trom izgled ili suviše visok na nogama, prevelika glava, zadnji deo glave konusnog oblika, suviše izražena potiljačna kvrga, suviše dugačke opuštene uši, kao i nabrane ili debele, nosna pečurka boje mesa ili crna, nepotpuno zatvaranje kapaka (suzne kesice), izvijene prednje noge, laktovi okrenuti na unutra ili na spolja, šape okrenute na spolja, ravna stopala ili suviše razmaknuti prsti, bela boja koja dominira, mada se u pravom smislu ne smatra manom već nije poželjna, minimalna pojava riđe boje – dve različite mrke – može se prihvatiti. Naprotiv, crna dlaka, žute ili riđe mrlje na glavi i nogama smatraju se manom. Što se tiče dlake, pruga na leđima, kao i mekana ili polumekana dlaka (kozja), osim na bradi i oko očiju smatra se manom.
N.B. Mužjaci moraju imati dva, normalno razvijena, u skrotum spuštena testisa.