logo kinoloski savez

BELGIJSKI OVČAR

Naziv rase: BELGIJSKI OVČAR
Originalni naziv rase:CHIEN DE BERGER BELGE
Br. Standarda: 15
Klasifikacija FCI: GRUPA I - PASTIRSKI PSI I PSI TERAČI STOKE(SEM ŠVAJC. PASTIRSKIH PASA)

Sa radnim ispitom Zemlja porekla: Belgija

Kratak istorijat:
U Belgiji je krajem 19. veka bilo puno pastirskih pasa, koji su bili različitih rasa i imali veoma različitu dlaku. Da bi se ovo razgraničilo, entuzijastični ljubitelji pasa oformili su grupu i zatražili da njome upravlja profesor A. Rel, sa Veterinarskog fakulteta u Kirgernu, koji se mora smatrati pravim pionirom i utemeljivačem ove rase.
Ova rasa je zvanično priznata između 1891. i 1897. godine. Belgijski savez ovčarskih pasa (Club du Chien de Berger Belge) osnovan je 29. septembra 1891. godine, a 15. novembra iste godine profesor A. Rel je u Kirgernu organizovao okupljanje 117 pasa, što mu je omogućilo da sastavi izveštaj i izabere najbolje primerke. Narednih godina ovaj savez je započeo pravi program selek- cije, time što su izvršena neka ukrštanja veoma bliskih srodnika u koja je bilo uključeno nekoliko priplodnih mužjaka.
Do 3. aprila 1892. godine, Belgijski savez ovčarskih pasa već je izradio prvi detaljni rasni standard. Samo jedna rasa je bila dozvoljena, sa tri varijante dlake. Ipak, kako se u to vreme govorilo, belgijskog ovčara imali su samo obični ljudi, pa je ovoj rasi još uvek nedostajao status.
Kao posledica toga, belgijski ovčar je tek 1901. godine registrovan u rodovnoj knjizi Belgijskog kinološkog saveza – Kraljevskog društva sent Hubert (L.O.S.H.).
Tokom narednih godina, najentuzijastičniji među oduševljenicima belgijskim ovčarem, sa velikom odlučnošću prionuli su na posao definisanja jedinstvenog standarda za ovu rasu i ispravljanja grešaka. Može se reći da su do 1910. utemeljene rasne osobine i temperament belgijskog ovčara. Tokom istorije razvoja ove rase, pitanje različitih ali prihvatljivih podrasa i boja dovelo je do mnogih žučnih rasprava. Sa druge strane, ništa što ima veze sa morfologijom, temperamentom i podobnošću za rad nikada nije prouzrokovalo bilo kakvo neslaganje.
Opšti izgled:
Harmonično građen pas srednjih proporcija, inteligentan,
otporan, naviknut na život u slobodi, sposoban da opstane u svim godišnjim i oštrim klimatskim uslovima.
Harmonija telesnog oblika i ponosno nošenje glave, odaju utisak elegantne robustnosti, koja je nasledna osobina ove radne rase pasa.
Na osnovu urođene sposobnosti za rad, kao čuvar stada poseduje puno vredan kvalitet odličnog ovčara kuće i imanja. On je u slučaju potrebe, bez uzmicanja, tvrdoglav i žustar zaštitnik svog gospodara.
On je budan i oprezan i intiligentan, ima živahnu i istražujuću narav.
Glava: Oblikovana karakteristično, ne preterano duga, suva. Lobanja i njuška su približno iste dužine.
Njuška: srne biti i nešto duža, ali da ne menja opšti utisak.
Nosna pečurka: Crna, sa dobro otvorenim nozdrvama.
Njuška: Srednje duga i ka nosu se ravnomerno sužava. Nosnik je ravan posmatrano sa strane, paralelan je sa linijom lobanje. Otvor njuške veliki i „dalek“.
Usne: Tanke, napeto priležuće i jako pigmentisane. Crvenilo sluzokoža ne sme biti vidljivo.
Obrazi: Suvi, prilično ravni, ipak dobro mišićavi.
Zubalo: Vilice su sa jakim belim pravilnim zubima koji su postavljeni duboko u dobro obrazo- vane vilice. Makazasto zubalo pri čemu sekutići gornje vilice bez razmaka naležu na one iz donje. Toleriše se i klještasto zubalo, kome pastiri daju prednost. Dozvoljen je nedostatak dva prva pre- molara (P1). Nedostatak trećeg molara se ne uzima u razmatranje.
Stop: Srednje, ali ipak vidljivo, oblikovan.
Nadočni lukovi: Nisu istureni napred. Ispred očiju njuška mora biti dobro oblikovana vidljivim udubljenjem.
Lobanja: Srednje široka i u dobroj proporciji prema dužini glave. Čelo je više ravno nego zaobljeno. Središnja linija blago naglašena. Posmatrano sa strane linija lobanje paralelna sa nosnikom.
Oči: Srednje velike, niti upale, niti buljave. Blago bademaste, braonkaste boje, po mogućstvu tamne. Očni kapci crno oivičeni. Pogled je direktan, živahan, bistar, ispitujući.
Uši: Visoko usađene, jednakostranično trouglaste i napeto uspravne odgovarajuće njihovoj veličini. Usna školjka dobro zaobljena u bazi.
Vrat: Dobro odvojen, blago izdužen, ka plećkama se širi. Bez fanona.
Potiljak: Blago zaobljen.
Prednje noge: Snažne kosti, suvi i snažni mišići.
Plećke: Duge, kose, ravno priležuće i sa nadlakticom čine potreban ugao od 110-115 stepeni koji laktovima omogućava slobodnu pokretljivost.
Nadlaktica: Treba da se pokreću tačno u smeru duže ose tela.
Podlaktice: Duge i dobro mišićave.
Došaplja: Snažna i kratka. Zglob je suv
Šape: Okruglaste, prsti dobro zaobljeni i priležu usko jedan uz drugog. Jastučići čvrsti i elastični.
Nokti: tamni i jaki.
Telo: Snažno bez težine. Kod mužjaka dužina tela (mereno od ramenog zgloba do sedne kvrge) odgovara visini grebena. Ženke smeju biti nešto duže.
Predgrudi: Posmatrano od napred ne tako široke, ipak ne smeju biti uske.
Grudi: Srednje široke, ipak treba da su duboke kao kod svih životinja, velike izdržljivosti. Grudni koš je u gornjem delu sačinjen od dobro zaobljenih rebara.
Greben: Jasno izražen. Gornjal linija (leđa i slabine): Ravna, široka i dobro mišićava.
Stomak: Srednje razvijen, niti opušten, niti hrtolik. Harmonično produžava donju liniju grudnog koša.
Sapi: Veoma blago padajuće, ne preterano široke.
Zadnje noge: Snažne, bez nezgrapnosti. Moraju se kretati u istoj ravni kao i prednje noge. Postavljene su vertikalno ka zemlji.
Butine: široke i snažno mišićave. Koleni zglob leži približno vertikalno ispred kuka. Potkolenica: Duga, široka, mišićava. Skočni zglob dovoljno, ipak ne preterano uglovan. Široki skočni zglobovi treba da su, što je moguće, niže postavljeni, dobro mišićavi. Posmatrano od poza- di treba da su potpuno paralelni.
Došaplja: Čvrsta i kratka. Zaperci nisu poželjni.
Šape: Okruglaste, do blago ovalne. Prsti zaobljeni i leže usko jedan uz drugog, jastučići debeli i elastični. Nokti tamni i snažni.
Rep: Dobro usađen, u osnovi debeo i srednje dug. U mirovanju viseće nošen i u visini skočnih zglobova, na svom kraju pravi blag zavijutak u nazad. U kretanju nošen podignuto a zavijutak na vrhu se ispravi. Ne sme da pravi udicu ili da ima postrano odstupanje.
Dlaka
Maska: Ona mora biti jedinstvena crna zona na gornjim i donjim usnama, uglu usana i očnim kapcima.
Terviren: Lavlja boja sa karboniziranim krajevima je prirodna boja i preferira se u odnosu na druge. Lavlja boja treba da je topla, niti da je svetla, niti isprana. Svi psi čija nijansa boje ne odgo- vara željenom intenzitetu, ne mogu dobiti odličnu ocenu.
Malinoa: Dozvoljena je samo lavlja boja sa karboniziranim krajevima i crna maska.
Grenendal: Dozvoljeno samo jednobojno crna.
Lakenoa: Lavlja boja sa ostatkom jednog crnog tona, u osnovi na njušci i na repu. Nešto belog na predgrađima i na prstima je dozvoljeno
Osobine dlake: Dlaka je kod belgijskih, ovčara različite dužine, rasporeda i građe. Pri tome to označava razlike između razlličitih varijeteta. Kod svih varijeteta dlaka mora biti bogata, gusta i dobre strukture. Zajedno sa podlakom čini odličan zaštitni omotač.

Koža: Elastična ali napeto priležuća uz telo. Vidljive sluzokože su jako pigmentisane.
Veličina: Poželjna veličina je prosečno 62 cm za mužjaka i 58 cm za ženke. Odstupanje od 2 cm na dole ili 4 cm na gore je dozvoljeno.
Kretanje: Živahno neusiljeno, osvaja prostor, koliko je to moguće. Belgijski ovčar je stalno u kre- tanju i deluje neumorno.
Pri svom neobuzdanom temperamentu pre naginje kretanju u krugovima, nego u ravnoj liniji.
Mane:
Svako odstupanje od gore navedenog smatra se greškom, čije ocenjivanje stoji u tačnoj srazmeri sa stepenom izraženosti.
Karakter: Plašljivost ili agresivnost.
Pečurka, usne, kapci: Tragovi nedostatka pigmenta.
Zubalo: Blagi podgriz. Teška greška je nedostatak jednog sekutića (1I), nedostatak jednog P2 ili jednog P3 ili tri P1
Oči: Svetle
Plećke: Isuviše strme.
Zadnje noge: Slabe, strm ugao skočnog zgloba.
Šape: Rašireni prsti
Rep: Isuviše visoko nošen, udičast rep, u stranu nošen.
Dlaka: Nedostatak podlake.
Boja: Siva, lavlja boja nedovoljno „topla“ ili isprana. Izmenjena maska.
Diskvalifikujuće mane:
Zubalo: Izražen podgriz ili predgriz. Nedostatak jednog očnjaka nedostatak gornjeg četvrtog pre- molara P4 i donjeg prvog molara M1. Nedostatak trećeg premolara i još nekog zuba ili ukupno tri ili više zuba ne računajući premolare.
Uši: Obešene uši i one sa kojima je nešto manipulisano.
Rep: Nedostajući ili kupiran rep, urođena bezrepost ili radikalno kupiran rep.
Boja: Bele oznake osim na grudima i prstima. Kod tervirena i malinoe nedostajuća maska.
Karakter:
Preteća odbojnost ili preterana agresivnost, kao i suviše nervozan ili plašljiv pas. Pri ocenjivanju prednost se daje mirnom i odvažnom ponašanju.
Mere:
Kod srednje razvijenog mužjaka od 62 cm u grebenu: Visina grebena 62 cm
Dužina tela 62 cm
Obim grudi (iza laktova) je najmanje 75 cm Dubina grudi 31 cm
Odstojanje od zemlje do grudi 31 cm Dužina glave 25 cm
Dužina njuške 12,5-13 cm
Varijeteti
Svaki od varijeteta se sudi posebno i svaki od varijeteta ponaosob može biti nominovan za titulu CAC ili CACIB i njihove rezerve.
A) Dugodlaki: Kratka dlaka na glavi, na spoljašnjoj strani ušiju i donjim delovima nogu, sa
izuzetkom zadnje strane prednjih nogu, koje su od lakta do došaplja, prekrivene dlakom u obliku resa. Na telu dlaka je duga i ravna. Bogata i duža na vratu i predgrudima, gde gradi kragnu. Otvori usnih školjki prekriveni su gustim pramenovima. Od baze ušiju dlaka je uzdignuta i okružuje glavu. Butine su prekrivene veoma dugom dlakom koja pravi pantalone. I rep je prekriven veoma dugom dlakom koja čini zastavicu.
Dugodlaki varijeteti su:
GRENENDAL. – Njegova dlaka je jednobojno crna
TERVIREN – Lavlja boja sa karboniziranim krajevima je prirodna boja i preferira se u odnosu na druge. Lavlja boja treba da je „topla“, niti da je svetla, niti isprana. Svi psi čija nijansa ne odgo- vara željenom intenzitetu, ne mogu dobiti odličnu ocenu.
Za crnu masku važi apsolutni minimum od osam obaveznih mesta koja moraju biti crno pigmen- tisana: na oba uva, na oba očna kapka, na obe gornje i obe donje usne.
Greške: Vunasta, uvijena ili talasasta dlaka. Kratka dlaka. Kod grenendla – Crveni odsjaj na crnoj dlaci, sive „pantalone“. Kod Tervirena – Nepoželjna je siva boja, slabiji intenzitet boje. Nedostatak crnog (karboniziranog) kraja dlake ili crni ton u obliku ploča na telu. Nedovoljna maska ili nepravilna maska. Nepoželjno je jako izraženo šatiranje na leđima.

B) Kratkodlaki: Veoma kratka dlaka na glavi, na spoljašnjoj strani ušiju i donjim delovima nogu. Na telu je dlaka kratka. Nešto je duža na repu i vratu gde dlaka pravi kragnu, koja počinje na bazi ušiju i pruža se do guše. Zadnja ivica butine prekrivena je nešto dužom dlakom. Rep je „žbunas- to“ odlakan.
MALINOA – Kratkodlaki, lavlja boja sa karboniziranim krajevima dlake, sa crnom maskom. Za masku je predviđeno da osam mesta, kao kod tervirena budu pigmentisana. Kratkodlaki belgijski ovčar druge boje osim lavlje sa karboniziranim krajevima dlake, nije priznat.
Greške: Poluduga dlaka gde treba da je kratka, oštra dlaka, talasasta dlaka. Nedostatak sjaja na kar- boniziranim delovima. Crni (karbonizirajući) delovi u obliku ploča na telu, nedovoljna ili izmen- jena maska. Nepoželjna je nešto jača karbonizacija na telu.

C) Oštrodlaki: Raspoznavajući znaci su oštrina i suvost dlake, koja je razbarušena.
Dužina dlake na celom telu je 6 cm. Dlaka ne srne biti na njušci niti oko očiju tako duga da psu daje izgled brijara ili barbea. Njuška mora biti bezuslovno bogato odlakana. Na repu ne sme biti zastava.
LAKENOA – Dlaka je oštra (hrapava), lavlja boja sa karbonizirajućim presjajem, osnovno na njušci i repu.
Greške: Preduga, svilasta dlaka, talasasta ili prekratka dlaka. Puno upredene dlake, u obliku „stru- ka“, preduga dlaka oko očiju, oko i ispred glave, žbunast rep.
Ukrštanje: Zabranjeno je ukrštanje između varijeteta. O izuzecima može odlučivati nacionalna uzgojna komisija
N.B. Mužjaci mora da imaju dva normalno razvijena testisa, potpuno spuštena u skrotum.