logo kinoloski savez

PIRINEJSKI PLANINSKI PAS

Naziv rase: PIRINEJSKI PLANINSKI PAS
Originalni naziv rase:CHIEN DE MONTAGNE DES PYRENEES
Br. Standarda: 137
Klasifikacija FCI: GRUPA II - PINČERI I ŠNAUCERI, MOLOSI I ŠVAJCARSKI PASTIRSKI PSI PINSCHER AND SCHNAUZER, MOLOSSIANS AND SWISS MOUNTAIN AND CATTLEDOGS

Opšti izgled: Veliki, pas, impozantan i solidno građen, ali nije lišen izvesne elegancije.
Mane: Opšti izlged koji ostavlja utisak glomaznosti, bez elegancije, ili ukazuje na sličnost sa bernardincem, tervirenom ili leonbergerom. Debeo, mlitav, limfatičan pas ili, naprotiv, pas opasnog izgleda.
Visina: Mužjaci od 70 do 80 cm, ženke od 65-72 cm
Tolerancije od 2 cm iznad je prihvatljiva za izrazito savršene primerke.
Masa: Mužjaci oko 60 kg, ženke oko 45 kg.
Glava: Nije suviše jaka u poređenju sa veličinom. Sa strana dosta ravna, lobanja blago ispupčena, potiljna kvrga uočljiva, lobanja u svom zadnjem delu ima šiljast oblik. Širina lobanje, u njenom najširem delu, primetno je jednaka njenoj dužini. Ona se u laganom nagibu spaja sa širokom njuškom, prilične dužine, stanjenom na kraju. Žvale su nešto opuštene, prekrivaju donju vilicu, crne su ili su izrazito označene crnom bojom kao i nepce.Nosna pečurka je potpuno crna.
Mane: Suviše glomazna glava, previše razvijena lobanja, ispupčeno čelo, označen stop, nezado- voljavajuća pigmentacija sluzokože, suviše spuštene žvale, pravougaona glava.
Eliminacione mane: Svaka druga boja nosne pečurke osim potpuno crne.
Oči: Radije male, inteligentnog izraza i potpuno su ćilibar braon boje. Uglavljene su u razmaknute očne kapke, crnih ivica i blago su iskošene. Pogled je prijatan i sanjalački.
Mane: Okrugle, suviše svetle i ispupčene oči, opušteni očni kapci, zao ili unezveren pogled. Nedostatak pigmentacije oka.
Eliminacione mane: Škrti očni kapci.
Uši: Usađene u visini oka, dosta male, trouglastog oblika, zaobljenih krajeva, padaju ravno uz glavu, nošene nešto malo više visoko, dok je pas u pažnji.
Mane: Previše duge uši, suviše široke, treperave, naborane, usađene suviše visoko.
Vrat: Snažan, dosta kratak, sa slabo razvijenim podgušnjakom.
Mane: Suvonjav vrat, nešto duži, suviše naglašen podgušnjak.
Zubi: Zubalo treba da je potpuno, zubi zdravi i beli. Sekutići gornje prekrivaju sekutiće donje vil- ice, ali nikada ne gube kontakt. Klještasto zubalo je prihvatljivo.
Eliminacione mane: Predgriz ili podgriz.
Plećke: Umereno kose. Greben širok i mišićav.
Telo: Grudni koš nije suviše spušten, ali je širok i dubok. Rebra su blago povijena. Leđa prilično duga, široka i čvrsta. Sapi su blago kose sa dosta ispupčenim kukovima. Slabine nešto spuštene. Mane: Leđna linija ulegla ili ispupčena, lom iza grebena. Hrtoliki trbuh.
Noge: Prednje prave, snažne i bogate resama. rese takođe postoje i na zadnjim nogama, ali su mnogo duže i mnogo obilnije. Butine su popunjene, ali slabo spuštene. Skočni zglob je širok, suv, umereno zaboljen. Zadnje noge imaju duple zaperke veoma ustanovljene.
Mane: Strm skočni zglob. Iskrečenost nogu ili „X“ noge.
Eliminacione mane: Odsustvo zaperaka, atrofiran jednostruki ili dupli zaperak na zadnjim noga- ma.
Šape: Nešto izdužene, zbijene, sa slabo povijenim prstima.
Mane: Suviše duge i ravne šape.
Rep: Dosta dug, bujno odlakan, formira perjanicu, nošen nisko kada se pas odmara, poželjno je da vrh repa formira kukicu, u pažnji zarolan na leđima.
Dlaka: Veoma gusta, ravna, dosta duga i gipka, duža na repu i oko vrata gde može da bude blago talasasta. Dlaka na gaćama, tanja i vunastija, veoma je obilna.
Mane: Kratka ili kovrdžava dlaka. Odsustvo podlake.
Dlačni pokrivač: Bela, bela sa sivim flekama (ili boja jazavca), bledožuta, vučija ili oranž (arroze) na glavi, ušima i, po rođenju, na repu. Fleke boje jazavca su najcenjenije. Pojedini psi imaju neko- liko fleka na telu.
Mane: Svako odstupanje od gore navedenih i boje koje ukazuju na ukrštanja.
Eliminacione mane: Crne fleke u korenu
Kretanje: Uprkos veličini, pirinejski planinski pas ima lak, nikada, usled glomaznosti, usiljen hod, naprotiv njegov korak je elegantan, uglovanost nogu dozvoljava dostojanstveno kretanje.
Eliminacione mane za mužjaka: Monorhidija i kriptohridija, zapravo nedostatak jednog ili oba testisa.
Napomena: Mužjaci treba da imaju dva normalno razvijena testisa potpuno spuštena u skrotum. Izmene odobrene od strane Komisije za standard 12. maja 1986. godine u Beču.